Thursday 18 September 2014

u potrazi za drugom kućom




U najširem geografskom smislu, Tokyo metropola, Tōkyō-to (東京都) je zastrašujuće velika. Tu boravi više od četvrtine ukupnog stanovništva Japana. Grad je smešten u Tokijskom zalivu, na ušću reke Sumida (隅田川). U njemu se nastanilo i 370000 stranaca. Plus nas dvoje...


Grad Tokyo (東京) je skup 23 opštine. Nekadašnja sela, zantske varoši, trgovački centri, ribarska mesta, vremenom su narasla i srasla, zadržavajući svoje osobenosti i dajući poseban pečat svakom tokijskom kraju. Na različitim svetskim listama ovaj grad je vodeći kao najneobičnije iskustvo, najskuplji grad, najbolji gradski prevoz, kupovina i noćni život...jedan od najboljih gradova za život.



Turistička iskustva su nam prilično pomogla u sagledavanju ovdašnje organizacije, životnih navika. Ali sasvim drugačiji pristup upoznavanju grada imaju turista i potencijalni doseljenik. Tek kada smo doneli odluku da nekoliko godina živimo ovde, kada smo stigli u privremen smeštaj, počeli smo da se Tokyom bavimo kao budućom kućom.
Prvih mesec dana imali smo organizovan smeštaj. Činilo nam se kao dovoljno vremena da obavimo svu papirologiju preseljenja, obiđemo što više krajeva i stanova, izaberemo i opremimo nov dom. Na aerodromu su nam na osnovu viza izdali rezidencijalne (lične) karte, a nakon nekoliko dana smo se u opštini i prijavili mestom boravka. Tada smo upoznali devojke iz agencije koje su nam pomagale da nađemo stan. 
Raznolike krajeve grada povezuje JR Yamanote linija, kružna, veoma frekventna putanja voza, koja formira ono što se najčešće naziva centralni Tokyo. Uz druge železničke i metro linije čini srž savršenog gradskog prevoza.



Kada ovde neko postavi pitanje Gde si?, to podrazumeva Koja stanica ti je najbliža. Sa aspekta prevoza, idealno je stanovati uz neko čvorište ili uz liniju koja vozi do svakodnevnih potreba. Za nas je to stanica Osaki, na JR Yamanote liniji. Tako je prva odrednica u traženju stana bila da se nalazi blizu južne polovine putanje ove linije. Inače, krug je oko 60 minuta, preko 29 stanica. Ostale detalje veličine stana, organizacija, moja potreba da je u blizini neko zelenilo, voda, preneli smo agentima i dobili prve ponude za stanove.
Jedna grupa stanova bila je u neposrednom okruženju našeg privremenog smeštaja, Shinagawa stanice. To su tereni koji su nasuti, četvrti su uokvirene vodom, potpuno su savremene, uredne, mešavina poslovnih i stambenih zgrada. Trgovine, restorani uglavnom su vezani za stanicu i okruženje, dublje u naseljima je potpni mir. Ali i nedostatak bilo kakvog sadžaja. Za bilo šta lokalno, životno, neophodno je voziti se u druge delove.




Kasnije sam pročitala da te četvrti zovu i Gaijin Ghetto, po njihovom nazivu za strance. To su u suštini veštačka naselja, smišljena i organizovana da odgovaraju zapadnom svetu i njihovim navikama. Stanovi su komforni, zgrade obiluju dodatnim sadržajima, visoke su i prižaju neverovatan pogled na atraktivne  delove Tokya. Jedan takav sa pogledom na Rainbow Bridge, potpuno nas je oduševio.



Međutim, nekako se u tom spektaklu nismo pronašli. Ovde nismo došli da iz modernog stana posmatramo svetla Tokya, već da koliko je god moguće osetimo ovaj neobičan grad, upoznamo srdačne lokalce, okusimo njihove navike i obogatimo se životnim iskustvima. Našu odluku su sasvim potvrdili i lokalni prijatelji komentarima Pa tamo niko ne živi! Takođe, obilje zemljotresa koje nas očekuje, mnogo se bolje podnosi na kopnenom delu grada, nego na terenu ukradenom od mora.



To je nas izbor svelo na nekoliko stanica zapadno od Osaki. Poznavali smo već neke četvrti koje su veoma životne, ali van našeg železničkog puta. Atraktivne zelene površine na toj strani nisu imale u blizini stanove koji odgovaraju našim zahtevima. A nismo bili raspoloženi da baš toliko pomeramo granice boravkom u tradicionalnim japanskim kućama, spavanju na tatamiju itd. Ebisu je nudio velike, komforne stanove, ušuskane u intimnim ulicama među ambasadama, privatnim kućama, ali uz dugu šetnju do prevoza. Meguro smo nekoliko dana ranije obišli u potrazi za nameštajem, jer se tu nalazi ulica dizajniranog nameštaja Meguro dori. Osim mog ličnog profesionalnog oduševljenja, taj kraj je nudio sve što smo očekivali...Japan, lokalne kafane, radnje, obližnji park, reku. Na kraju smo se razmišljali oko nekoliko stanova. U tih dan dva našeg glasnog razmišljanja i konsultovanja sa agentima, njihovim nebavljenjem ili kulturološkim razlikama, propustile su da nam objasne proceduru rentiranja stana, apliciranje i brze promene na tržištu. Neprijatno smo se iznenadili kada smo shvatili da su sve naše opcije verovatno izdate. To nas je dovelo na početak, samo sa smanjenim izborom. Ponovo sati traganja na netu... A sama procedura podrazumeva odabir stana, pregovore o uslovima, pa apliciranje. Stanodavac zatim analizira kandidate, nakon njegove odluke, firma papirološki zatvara proces i dobijamo ključeve. Sve traje oko desetak dana. 
Baveći se upoznavanjem Meguro regije, posebno me zainteresovala Meguro reka. Nekoliko kilometara duga, sa obe strane u drvoredu trešanja, jedno od najboljih mesta za sakuru (), svakodnevne šetnje, vožnju bicikla. U jednom od vodiča za upotrebu grada, Nakameguro je istaknut kao posebno interesantan deo. Tamo smo pogledali nekoliko stanova u potpuno novoj zgradi, a da sasvim zadovoljavaju zahteve. Tegoba je što nije na JR Yamanote liniji. A ja sam baš rešila da ćemo živeti na Meguro reci! 

Jedno popodne smo prošetali nizvodno...skriveni krošnjama lokalci su sedeli ispred svojih kuća, mnogobrojne živopisne kafanice i dizajnerske radnje privlačile su šetače, mimoilazili smo se sa biciklistima, mamama koje su vozile mališane...tu bi se mogao smestiti dom. Kada smo kasnije otkrili da postoji autobus koji vozi direktno na Osaki, ništa manje efikasno od voza, ozarili smo se.
Čini se da imamo dobitnu kombinaciju...