Thursday 4 December 2014

jesen




Jesen
Aki




U Japanu reč jesen asocira na boje i slavlja.

Proleće nisam doživela, ali prema ovome što jesam, jesen je najlepše godišnje doba u ovoj zemlji, a posebno u Tokyu. Septembar sa sobom nosi još malo dana letnje vlage, ali umerene temperature olakšavaju život u gradu. Do polovine decembra, temperatura postupno pada. Sa retkim kišama i dugim sunčanim periodima ti meseci su stvoreni za putovanja, šetnje, boravak u prirodi ili upoznavanje grada.




Planine Takao, Takao-san (高尾山) i Mitake, Mitake-san (御岳山), izletišta na sat vremena od grada, obiluju planinarskim stazama i zanimljivim predelima. Pored prirode, planinarenja, divljih majmuna, vodopada, tu je i nekoliko religijskih svetilišta. Jesenjim vikendima gužve su kao na vašaru, deca su na organizovanim izletima, odrasli prave predah van grada, a turisti radoznalo upijaju sve što im se ponudi u ovoj egzotičnoj zemlji.


Istinsko uživanje u prirodnim fenomenima i najsitnijim detaljima Japanci su preneli na osmišljavanje zelenila, parkova i bašta. A svaka saksija, žardinjera i posebno veće površine su prostor za mala baštovanska, kreativna dela.



Važno je da u svako godišnje doba uređenje dobije drugačije forme, cvetove i lišće, zato se pažljivo oblikuju i biraju vrste. A dnevnu pauzu za ručak, vikend ili praznik Japanci obavezno koriste da se relaksiraju u pejzažima, šarenilu i mirisima. Oni istinski žive u skladu i sa poštovanjem prirode. Neretko srećem prolaznike koji zastaju, posmatraju raznobojna stabla, dive se bojama krošanja, sakupljaju veselo lišće. To je koyo (紅葉).
Parkovi su mesta okupljanja na pikniku, tu se rekreira, šeta ili jednostavno izležava na suncu. Jesenje blago sunce popravlja raspoloženje i niko ne propušta priliku da ugrabi malo poslednjih zraka pred zimu.


Vesela izdanja grada okupljaju mnogo ljudi, a podržana su i organizovanjem festivala i sitnih slavlja. To je prilika da se napravi predah na poslu, okupi sa porodicom, prijateljima. Ja sam se veselila da izaberem neke nove grickalice sa obilja tezgi, popijem pivo, čaj.



 Žuti drvoredi ginkga u Tokyu u ranom decembru proslavljaju se i tezgama koje prodaju ručne radove i grnčariju, a posetiocima se nudi i prilika da uživaju u jesenjem suncu uz ručak i izležavanje.

U nekoliko prilika i posle zalaska sunca veselje se nastavlja, obično religijskim okupljanjima. Tori no ichi mi je pokazao sasvim neočekivano lice novih sugrađana. Dnevna strogost je zamenjena pripitom veselošću, pa se zabava nastavlja kroz noć.
Na grabuljama amajlijama prenete su tople boje žute, crvene i zlatne, sa detaljima pirinča. Prva žetva pirinča u godini je u septembru, pa je simbolika početka uspešne poslovne godine vezana za jesen. Taj jesenji pirinač, takozvani novi pirinač, shinmai (新米) smatra se posebnom poslaticom jer ima drugačiji ukus, manje se kuva i nikako ga ne treba propustiti u ovo godišnje doba. Mi smo od prijatelja dobili jednu kesu, kada su se vratili iz posete poljima pirinča.
Noćni program rada, ovih sedmica dok traje koyo, imaju i japanski vrtovi. Na nekoliko mesta u gradu ove bašte, koje su inače veoma atraktivne i rado viđene, zanimljivim svetlosnim efektima i drugačijim ambijentom privlače veliki broj posetilaca.




Da bi se lepota boja doživela na još jedan način, specijalnim osvetljenjem akcentuju se stabla žutih i crvenih krošanja. Maštovito se obasjavaju borovi, detalji kamena i mostovi, a njihova refleksija u vodi stvara razigran, praznični ambijent.




Otvoreni muzej Edo Tokyo prikazuje različite stambene i komercijalne objekte iz istorije grada. Prvi put sam ga posetila tokom posebnog noćnog trodnevnog programa, kada su i sami objekti, ali i okolno jesenje zelenilo posebno osvetljeni i otvoreni za obilazak. Tim povodom je, naravno, bilo ražnjića i tradicionalnih slatkiša, a kuvalo se i vino da se posetioci zgreju.





Ovaj muzej svakako valja posetiti i običnim danima, posebno što daje zanimljiv pregled seoskih i gradskih kuća ovog kraja, sa mogućnošću da se uđe i obiđe svaka prostorija. Tu je i nameštaj, sa izloženim upotrebnm predmetima, dekoracijom, alatom, posuđem... Autentičnim objektima formirana je i mala komercijalna četvrt sa prodavnicama, kafanama i zanatskim radionicama.



Noć veštica je još jedna šarena manifestacija s jeseni. Iako uvozna zabava, ovde se odomaćila, jer je sjajan povod za feštu, šaljivo oblačenje, provod i ićepiće.

Narandžaste tikve jesu prateće obeležje Noći veštica, ali se primenjuju i u jesenjem kulinarstvu. U marketima se kupuju male, ukrasne, ali i japaske tikve kabocha (南瓜) koje se dinstaju ili peku. Od njih se pripremaju i čorbe, kroketi ili tempura. Jesenji obroci obiluju pečurkama, postoji nekoliko lokalnih vrsta koje skoro svakodnevno kupujemo, a čuvena, lekovita matsutake (松茸), pečurka bora, se pojavljuje povremeno u prodavnici po veoma visokim cenama. Kesten, kuri (栗) se jednostavno peče ili se od njega prave kolači. Slično se primenjuje i ginkgo, ginnan (銀杏). Pikantna jesenja riba iz morskog sveta je sanma (秋刀魚),  pacifička skuša. Najukusnija je grilovana i dobro usoljena, ne čisti se, već gricka sa štapića kao brza hrana ili u restoranu uz dodatak limuna i rotkve.

Pravo mesto da se koyo doživi u miru i tišini nude japanske bašte. Ove formalnije zelene oaze, osmišljavane su sa puno jesenjih akcenata. Najčeše se zatvaraju pred mrak, a ulaz u njih se naplaćuje. Nekoliko čuvenih vrtova su nezaobilazne tačke svake posete Tokyu.  


Voda je obavezan element svake japanske bašte. Refleksije i odrazi iz različitih uglova menjaju ukupan doživljaj, a u njima se nastanjuje i japanski šaran. Iako su lepe u svako godišnje doba, ja sam ih čak najviše videla zimi, kada sve spava, bašte kao da su osmišljavane za jesen. Zimzelena stabla prošarana su crvenim i žutim krošnjama, a uredna trava dekorisana raznobojnim lišćem. Nisko sunce posebno utiče na efekat tople atmosfere i umirujućeg ambijenta.

Čak ni tmurni, magloviti dani ne mogu biti bezbojni i sivi. Jesen je to rešila...