Friday 18 December 2015

priča o lojalnosti




14. decembra 1702. godine. U rano jutro u Edu je vejao sneg. Grupa ronina se tajno okupila da izvrši svoju osvetu. Nakon dve godine uvredljivog života i degradacije, samuraji bez gospodara, konačno su prepoznali trenutak da se oduže svom pokojnom gospodaru. Znali su da je osveta zabranjena, i da će cena biti smrt.



Podeljeni u dve grupe, spremili su se za napad na imanje Kire, shogunovog zvaničnika. Dve grupe boraca su razoružale dve kapije imanja, pa zvukom doboša označile sinhronizovani napad. Ljudi na imanju su pružali otpor, borili se, pokušavali da zaštite svog gospodara. Iako bušido kodeks nema izraženu milost prema onima koji se ne bore, obavezali su se da će poštedeti sve bespomoćne i nedužne. Strelci ronini, raspoređeni po krovovima, srečavali su da bilo ko zatraži pomoć od shoguna. Napad na imanju je trajao dok i poslednji Kirin sledbenik nije bio razoružan, ali među njima nije bilo gospodara. Odbijali su da otkriju gde je. Ronini su bili očajni.. Nastavili su temeljnu pretragu kuće i dokopali se tajnog prolaza u dvorište. U šupi sa ugljem krio se čovek. Ožiljak na glavi ga je odao, bio je to Kira Hazukenosuke.



Tokugawa shogunate je doneo dug mir Japanu. Nestale su borbe klanova, narod je bio ujedinjen. Shogun, kao vrhovni general, često moćniji i od cara, upravljao je feudalnim vladarima na najvišem nivou. Svaki feudalni vladar, daimyo, imao je svoju teritoriju, zakone, upravu. Njihovu lojalnost shogun je mudro gradio i različitim nametima i obavezama, koji nisu ostavljale previše ni vremena, ni novca za bilo kakvu pobunu. Feudalni gospodar je bio dužan da shoguna servisira sa sankin kotai (参勤交代), jednom vrstom vojne obaveze. Ona je podrazumevala određeni broj samuraja na raspolaganju shogunu, obavezu vladara da boravi u Edu jedan period u godini, mnoge poklone, pažnje i ceremonije.


Za 1701. godinu svoju obavezu su morali da izvrše gospodar Asano i gospodar Kamei. Protokoli su zahtevali mnogo ceremonija i protokola, u kojima se nisu snalazili. Kira Hazukenosuke, shogunov pomoćnik, korumpiran i bahat, delegiran je da ih tome poduči. Mesecima je trajalo izazivačko, prosto i podrugljivo ponašanje. Nezadovoljan poklonima, Kira je očekivao i mito. To je izrazito uvredilo gospodara Asana, strogog konfučijanistu. Gospodar Kamei je poklonima svoj problem rešio, pa je sva netrpeljivost prešla na Asana. Nastavile su se pogrde, a Asano se povlačio. Kada ga je Kira nazvao neotesanim seljakom, Asano je uzvratio napadom. Na Matsu no oroka (松之大廊下) velikom koridoru borova, dugom hodniku koji je povezivao delove Edo palate, dva puta je nasrnuo nožem na Kiru. Prvi put ga je poskao po licu, drugi put promašio. Čuvari su ubrzo razvojili sukobljene i spasili Kiru... Asano je znao da je kazna za potezanje oružja u carskoj palati i bilo kakvo nasilje, smrt. Izvršio je ritualni seppuku. Nakon njegove smrti, nesreća je pratila i čitavo njegovo imanje, porodicu. Imovina i zamak su mu je oduzeti, porodica rasturena, a njegovi samuraji postali su ronini.

Ovaj događaj je poznat kao Ako incident, Genroku ako jiken (元禄赤穂事件) početak priče o 47 ronina.


Iako je smrtna kazna trebalo da važi za sve učesnike u sukobu, Kira je prošao nekažnjeno. To je posebno podstaklo samuraje da smrt nihovog vladara ne sme proći neosvećeno. Iako je takva vrsta organizovanja i kazne bila zabranjena, zavetovatli su se da ću ubiti Kiru. Ipak, bilo je potrebno mnogo vremena i truda da se spusti gard i opreznost Kire, koji je strepeo od kazne ronina. Slao je svoje špijune da svakoga od njih uhode, trošio bogatsvo na ličnu zaštitu i sasvim promenio svoje navike. I život degradiranih ratnika, nekada ponosnih samuraja, sasvim je morao biti promenjen. Rasuli su se po Japanu, promenili poslove, postali najamnici, trgovci, monasi.. i tako zavaravali trag špijunima koji su pratili njihove poteze. Neki su se i razveli, kako bi sačuvali svoju porodicu propasti nakon njihove osvete. Vođa ronina, Oishi, morao je posebno da se potrudi, jer je bilo vodeći savetnik svog vladara, i sve oči uhoda su bile na njemu. Napustio je porodicu, glumeo da je pijanac, nečasno se ponašao, sve sa ciljem da se izgubi ideja o njemu kao lojalnom ratniku. Jedan od ronina se oženio ćerkom graditelja Kirine kuće, kako bi došao do planova i projekata. Skoro dve godine, nisu kontaktirali, stvarali su drugi život, lažnu sliku o sebi, da bi konačno sačekali pravi trenutak osvete.

Kada su zarobili Kiru u šupi, ronini su poštovali bushido kodeks, nudeći mu da časno umre i izvrši seppuku. Kukavički je odbio. Oishi ga je onda usmrtio, obezglavio. Zatim su otišli do grobnice svog pokojnog gospodara, i na nju položili oružje i glavu. Tu su mirno, izvršili kaznu koju donosi čin osvete, ritualno samoubistvo.


Asano je sahranjen u hramu Sengaku-ji (泉岳寺). Uz njega, počivaju i verni ratnici. Tu je, čak, sahranjen i jedan čovek koji se nedolično ponašao prema Oishiju, u danima kada je glumeo pijanca i razvratnika. Posle svega, shvativši da je uvredio pravog samuraja, na njegovom grobu je časno izvršio seppuku.
Danas se tu svakodnevno okupljaju poštovaoci. U hramu se čuvaju garderoba, oružje i oklopi samuraja. Doboš i pištaljka, signali u osvetničkom činu, takođe su sačuvani. Tu je čak i priznanica kojom je potvrđuje preuzimanje Kirine glave.
Nepunih mesec dana nakon događaja, već je nastala i kabuki postavka, a za njom razni prikazi u umetnosti, slikarstvu, duborezu. Snimljeno je mnoštvo filmova, koji neguju ideale i simbole samurajske časti.
U hramu Sengaku-ji, u delu Tokya koji se zove Takanawa, svakog 14. decembra, obeležava se ovaj datum. Festival simbolizuje i slavi lojalnost, moralna načela na kojima se vaspitavaju milioni Japanaca već vekovima. Ja sam zatekla pravi japanski vašar..




Bushido je nepisani, vekovima razvijani ratnički put, koji je objedinio vojne, borilačke veštine, sa pravilima ponašanja i elementima religioznog karaktera. Ratnici su prvenstveno iz porodice nosili osećaj pripadnosti i vernosti. To je poštovanje predaka koje je osnov shinto religije, a osnova je i konfučijanskog morala. Taoizam je doneo izrazito negovanje tela, koje se odnosilo i na neumorno vežbanje borilačkih veština. U budizmu ratnici su pronašli smernice za ponašanje i delovanje u teškim situacijama. Tako je ratnik do smrti bio posvećen svom gosodaru, za njega je živeo, borio se i uz njega umirao. Samuraj bez gospodara je postajao degradirani ratnik. A oni nisu bili samo ratnici. Edukovali su se, pravili ikebane, učestovali u ceremoniji čaja, pisali haiku poeziju, vežbali kaligrafiju, slikanje. U svakom smislu, pripadali su najvišem sloju društva, posebnoj ratničkoj klasi. Imali su neverovatna ovlašćenja, a samo ih je moralnost ratničkog kodeksa držala izvan granice samovolje ili bahatog ponašanja. Bushido se nije odnosio samo na profesinalni deo života, norme su se poštovale u svakom trenutku privatnog života.


Vrline ratnika 

gi (
Iskrenost, bilo kakvo nepoštenje i prevare nisu u skladu sa bushidom, svaka odluka i delovanje je prvenstveno u skladu sa ličnom pravednošću.

ju (
Hrbrost, osobina vredna divljenja. Izreka kaže -Budi pogođen strelom u grudi, nikada u leđa. Herojska hrabrost nije slepa, ona je inteligentna i snažna.

jin (
Dobronamernost, veštine samuraja moraju biti upotrebljene za dobro, u svakom trenutku moraju pokazati saosećanje

rei  (
Učtivost, poštovanje, nepotrebno je da borac bude surov, da dokazuje svoju snagu. 

makoto (
Istina, čestitost. Ono što govori i čini, isto je. Ništa ne može zaustaviti izvršenje date zakletve.

meiyo (名誉
Čast. Od sebe se ne možeš sakriti.

chugi (忠義) chu (
Vernost i dužnost, nepokolebljiva privrženost, odanost prema onima kojima se zavetuje.

jisei (自制
Samokontrola, upravljanje ličnim željama i emocijama

Bilo kakva povreda ovih vrlina podrazumevala je gubitak časti. Samo su samuraji imali tu privilegiju da povrate svoju čast, kroz izvršenje ritualnog samoubistva seppuku.


Zbog svih ovih karakteristika, postoje mišljenja da priču o 47 ronina, ne bi trebalo posmatrati kao dobar primer bushida. Priča o osveti je svakako za pomen, ali u postupcima ovih ratnika bez gospodara, mnogi vide i nesamurajske momente.
Zašto Kiru nisu napali odmah nakon Asanove smrti? Istina je da bi izgubili, ali to i nije važno, po bushidu. Trenutak odlaganja, do sigurnijeg ishoda, ukazuje na preveliku opsednutost pobedom.
Da li je ponovno uspostavljanje imena klana Asano podrazumevalo i novo lice i angažman samurajima tog osramoćenog klana? Da li su oni samo sebi obezbeđivali budućnost?
Šta bi bilo da je Kira iz nekog razloga nastradao u periodu njihovih priprema? Ostali bi zapamćeni kao nelojalni, osramoćeni ratnici...
A time bi učinili najveći greh za jednog samuraja.







:: za čika Obrada